Nezainteresirana kao
slušam kako si danas dobro zato što me čujes
i kako si sinoć samo zbog mene prošao
blatnjavim puteljkom sela na kraju svijeta
gdje smo sve boje noći ostavili pod onim svjetlom izdajnikom
dok promicali su gradovi pokraj ceste
i molila sam Boga da ova vožnja potraje
kosa mi je opuštena zbog snijega sto pada
ne pričaj mi o sebi molila sam
tako je teško ostaviti iskrenost na nemilost tuđem srcu
sutra je dan u kojem je nebo obojano sivo
osim crne samoće ne vidim razlog
da ti se vratim i oprostim tvoje nemilosrdno ćutanje
i svoje neizrečene nemire
ja se još uvijek naježim i stresem
svaki puta kada me dodirneš krišom
hladnim rukama ispod stola(ruke su ti hladne,znaš)
oči me izdaju i znaš da si dobrodošao u satima koji teku
i molim te da me sakriješ od ljudi
da me ne vide,da me ne čuju kako se smijem
najvećoj,najmračnijoj tajni koju izgovaraš
da zaboravim koja je moja uloga u tvojoj tuzi
jer kad si tu ja te volim, ja se volim nesebično, teuravo
lelujavo igraju sjenke na prozorima kraj kojih sjedimo od jutra
rekla bih ti ono sto vec odavno slutiš
ali me čvrsto stisnute usne sapčući zaustavljaju
ubijajući ono najljepše u meni
ne bi to bilo iz samilosti, destruktivno, s mržnjom
potiho, ušuljala se želja
reći ti...
moja dušo, moja srećo neostvarena, moj rođeni nerođeni
čuvam te bosonogo moje drhturavo pile
a ni samu sebe ne umijem sačuvati
zatomih vlastite misli
jer ovo nije bila obična, svakodnevna priča
zarobljena u staklenci neispunjenih želja
ovo je mogla biti moja i tvoja priča sretnoga kraja.