Kao da se ništa dogodilo nije
između šest mjeseci i godine
vise riječi bez odgovora.
Između mladog mjeseca i uštapa
gorčina s tvoje kože
pretvorena je u dodire.
Iznenađena naletom beznađa
svoj očaj bacam ti u krilo
glumeći zaboravljivost.
Zazvoni smijeh naučen na čekanje
zaiskri beskrajna radost
ugušena blizinom najavljene smrti.
(jedna davnašnja, davna, ispisana u pauzama između čekanja).
