Dopusti mi da pišem
dopusti da mi ovo bude oporuka uzvišenih riječi
kojima ću oprati oporost u ustima
sitnim zvjezdanim poljupcima koji plešu u polumraku
dopusti mi da govorim
nemuštim jezikom bez prave oštrice koji ne sječe
već dere kožu s kostiju do njihove bjeline
i oslušnem nijemu jeku dalekih zrikavaca
koliko puno dobrote mogu utrpati u tvoje naručje
a koliko smjeha iznjedriti smijući se naglas
dok ovako klečim ispred povorke što prolazi u tišini
kada se ujutro svjetlo razlije po raščupanim glavama
i prsti prepletu tvoreći poljupce
slijepi kod očiju shvatimo
da su rituali koje izvodimo u paru
beskrajna lakrdija koja ne vodi ljubavi
