Opraštanje

Opraštamo se svaki puta kad se sretnemo

jednom  je to rasuti šećer po stolu

drugi put umotan poklon izvučen iz tajnog pretinca

nekada kolutić keksa uz kavu

najčešće neizgovoren tekst naučen napamet u dolasku

preskočen 

jer nije mu bilo vrijeme

jer ti je pogled odlutao 

jer sam zaustila pa prešutila

jer ne misliš tako kako se čini

jer smo slijepi kod očiju

noćas je mjesec imao zelenu boju 

noćas sam ti na podlakticama

grijala ozeble prste

trgala latice neprocvjetalog granja 

ne bih li ti razvedrila veče

i jutro koje neminovno dolazi

bez suza, bez plakanja 

oprostismo se nemarno

kao stari znanci

kao vidimo se opet uskoro

spomenuh

kako ništa tvoje nemam

a znam da imam jer

sredinom noći 

probudit će me misao o tebi...

18.3.2013.

Čekanje

Primenovao si ponedjeljak u ljubav

da li iz straha ili tastine

omotao si svoje sumnje u grube

zvuke vlastitih nemira

poslao ostarjelu srijedu

ranom zorom zagrljenu

put prasnjavih cesta

i dok sunce postaje sve mladje

ne mogu vise cekati

sa usana ti procitati njeznost

sve ipak ide svojim redom

...gdje si?

Z.T.Ž

nešto staro

Našla si me ispod svoga srca

raščetvorenog

izmučenog čežnjom 

i željom da umrem 

iščitavala si drhtajima

sve ono 

što mi je

nekada bilo bitno

kazujem ti dodirom

iskazujem šutnjom

neodoljivu želju 

da zagrlim 

oporost 

kojom me ranjavaš

hoće li zacijeliti 

ožiljci 

kojima si me

nesebično darivala

u ime prošle ljubavi

bi li te toliko volio

da je ova tišina 

značila tvoj dolazak?