Primenovao si ponedjeljak u ljubav
da li iz straha ili tastine
omotao si svoje sumnje u grube
zvuke vlastitih nemira
poslao ostarjelu srijedu
ranom zorom zagrljenu
put prasnjavih cesta
i dok sunce postaje sve mladje
ne mogu vise cekati
sa usana ti procitati njeznost
sve ipak ide svojim redom
...gdje si?
Z.T.Ž
Nema komentara:
Objavi komentar