srijeda, 28. kolovoza 2019.

Tišina

Kada se misli isprazne i ostane samo ljuštura kroz koju struji propuh, ima li smisla staviti pod jastuk naranču da miriše?
Umjesto lavande i bosiljka, trnovima posuta plahta na kojoj obrise tijela kroji slučajnost, svjedoči o propuštenim prilikama.
Ima li smisla čekati nešto nepreživljeno, nadajući se da će vrijeme poteći unatrag?
Smisao ili nesmisao opjevan naricaljkama uličnih pjevača i slijepog guslača ispod nekog prozora na kojemu nema cvijeća.
Pjevanjem zavaravamo noć koja se spušta na mirišljave jastuke napunjene paperjem ptica izgubljena glasa.
Hoću li u mraku pronaći krijesnice osvjetljenih krila na kojima piše istina o nama? Hoću li znati pročitati kuda te život zavezanog vuče kada se jednom odmrznu riječi?
Nepoznatom čovjeku dodirujem hladne prste pokušavajući ih dahom ugrijati.
Strahom kojim drhturim hranim izgubljeni ponos i očajem isisavam posljednje misli prije nego utoneš u san.
Probuditi te može samo tišina.
Beskrajna tišina.
"Šta radi tvoja žalost dok Ti spavaš? Bdi i čeka me. A kada izgubi strpljenje, budi me."

2014.

  Hajde da se jednom ti i ja predstavimo jedno drugom kao da se nikada upoznali nismo odglumit ćemo kako smo dvoje potpuno nepoznatih ja ću ...

izbor urednika :)