U napuštenoj spavaonici
kad zvjezde poravnavaju
krevet od fine prašine
stenjem pod naletima strasti
kojim te gušim i zagrćem
i poljupcima otkrivam
naglo probuđeno ti tijelo
u nepokrivenoj nagosti
divan li si pod mjesečinom
mirišeš i drhtim dok te dodirujem
otrovana neizmjernom čežnjom
boli me tvoja ravnodušnost
i zato sakrih te u zjene
ako se vratiš iz noćne šetnje
bit ću ti ponovno žena i ljubavnica
prijateljica
sve ono što budeš od mene tražio
jer znam kako se dugo čeka
leptire noćne letače
zato ne plačem više
suze su za ostavljene
ja jos čekam svoj red za sreću
jer imam te, a kao da nemam
zaljubljena, a kao da nisam
zagrli me i učini da nestanem
sve dok ti je duša otrovana sumnjama
koju ni iskrenost moja ne izliječi
