subota, 17. listopada 2020.

Dan kada je Perunika odlučila umrijeti

Sinoć, na jednom divnom mjestu, dobijem nalet inspiracije. Kako sam ograničena vremenom, zapisivala sam rečenicu po rečenicu na komadiće papira i lijepila ih na unutrašnjost nesesera. Čudan neki jučerašnji dan, sad vidim da je Merkur u kvadratu s Marsom! Srećom, imam iskustva pa prećutih ono što mi na vrh jezika bilo. Ima vremena za obračune kad se aspekt smiri. 
A priča, pa evo je. Istina, gola i bosa, nedorađena, zbrkana, s papirića.

Dan kada je Perunika odlučila umrijeti 

Koliko god se pripremali za trenutak u kojemu Smrt dolazi po dušu onoga koji umire, toliko nas svaki puta iznenadi kada netko umre. Posebno ako je to netko drag, netko koga jako volimo, bez kojega život više nikada ne bude isti i za kojega vrijedi ona rečenica: "Odnio si pola duše moje sa sobom!" Takva umiranja u meni izazivaju bijes i ljutnju zbog preranog odlaska, jer svaka smrt dobrog čovjeka je prerana.
Perunika je bila žena u godinama, ne mogu reći najboljim jer je to najbolje odavno prošlo iza nje. Ni ove u kojima je sada nisu bile za bacanje, mada se Perunika nemilice razbacivala vremenom koje joj je dodijeljeno. Trošeno je na nevažne stvari kao što su ogovaranje bliže i dalje rodbine, svoje vlastite djece, čitave ulice u kojoj nitko osim staraca više ne stanuje.  Potrošeno je i na maltretiranje životnog saputnika, s vremena na vrijeme. 
Čudna neka simbioza vladala je među njima.  Petunija i Rosmari, dvoje djece dotičnog para, nisu uvijek shvatale zašto se Glogu neke stvari kod Perunike čine normalne, kada one to nisu. Valjda je vrijedila ona da Vuk u svom brlogu ne vidi tako dobro kao lisica koja ne pripada čoporu. 
Kako kod pripadnika ljudske vrste,ne postoji namjera bez vlastitig interesa,tako je i Glog krenio linijom manjeg otpora. Dok je bio u snazi, njegova sila je bila Bog i Batina u kući. Samo kada je bio pijan. Bez tog dodatka, bio je nitko i ništa. Mali, strašljivi glog koji se boji svoje sjenke. 
Nije Glog tema ove priče s naljepnica, nego divna, raskošna Perunika. Mladost joj je dala ljepotu, pameti malo manje. Ako zanemarimo djetinjstvo i da nije imala baš puno prilike naučiti kako se odnosi prema vlastitoj obitelji i djeci, može joj se i progledati kroz prste neke sitnice.  Međutim, čovjek se uči dok je živ, a ona da starost donosi pamet i iskustvo, za neke pripadnike ljudskog roda,ne vrijedi. Počinješ dobijati kratere od bora, ali ne smijalica, nego zlica. Toliko zlobe, zavisti i ljubomore još ne vidjeh kao kod Perunike. Ponekad na svoje lijepo lice navlači maske poput sečuanskih i nevjerojatnom vještinom ih skida po potrebi. 
Čas si najbolje na svijetu što joj se dogodilo, čas si zmija koja joj sisa krv i energiju, čas egocentrik koji je tu samo da joj zagorčava život. Glog je oglušio na takve promjene maski, vjerojatno zato što i sam nema pojma kako izgledaju Sečuanci i njigove maske, a vjerojatno jer mu je njegova zona komfora bila najvažnija stvar na svijetu.
Petunija i Rozmari nisu tema ove priče. 
Bitna stvar je da je Perunika iznenada,odjednom, nenajavljeno, danas odlučila umrijeti.
Budimo iskreni, oni koji ju poznaju, mogli su naslutiti da se tako nešto sprema. Pokušaj umiranja u vrijeme kada ti nije vrijeme nije se dogodio prvi puta. Kada god ne bi išlo nešto po njenoj zamisli i očekivanjima, izazivala bi kod najbližih grižu savjesti raznim boleštinama. Jednom bi to bilo opalo lišće, drugi puta nenormalan omjer vitamina i minerala u stabljici, treći puta nedostatak vode. 
Perunika odluči zaleći u krevet i ne dizati se dok ju histerija ne prođe. Kako se nitko od onih koje je otjerala od sebe, nije obazirao na još jedan pokušaj umiranja, odluči Gloga nagovoriti da obznani svima kako je došao sudnji dan i Smrt spremno čeka pored uzglavlja kreveta. 
Nitko se ne odazove na pokušaje da se svita okupi na samrtnoj postelji nekada predivne Perunike. 
Povratne informacije nismo dobili. Leži li i dalje u neizvjesnosti i čeka li sudnji dan? Sve mi se čini da je i Smrt digla ruke i noge od silnih pokušaja umiranja na dan kad joj vrijeme nije. 

P.S. Pisano u pauzama, s dozom ironije i velikom količinom prikrivene ljutnje. 
17.10.2018. Dublin, Irska

2014.

  Hajde da se jednom ti i ja predstavimo jedno drugom kao da se nikada upoznali nismo odglumit ćemo kako smo dvoje potpuno nepoznatih ja ću ...

izbor urednika :)