Slijede me noćne prikaze u kasne sate
dok tumaram kroz neprohodne uliceogrnuta jos tvojim dodirom
s rumenim obrazima na koja su nedugo prije
utisnuti tvoji halapljivi poljupci
zaliveni nestrpljivošću i sramom zbog učinjenog
ne osjećam pulsiranje svojeg srca
molim da mi se ukaže prikaza
s putokazom u koščatoj ruci
na kojemu piše smjer za beznadne,izgubljene
gdje je sastajalište promašenih
odlagalište zabludjelih
skladište neopreznih
jer tražila sam samo jedno srce
samo srce na dar
i kad ga dobih ko svijeću u mraku
i svjetlo na kraju noći
tinjajući žižak ne postade plamen
već samo dim...