Opraštamo se svaki puta kad se sretnemo
jednom je to rasuti šećer po stolu
drugi put umotan poklon izvučen iz tajnog pretinca
nekada kolutić keksa uz kavu
najčešće neizgovoren tekst naučen napamet u dolasku
preskočen
jer nije mu bilo vrijeme
jer ti je pogled odlutao
jer sam zaustila pa prešutila
jer ne misliš tako kako se čini
jer smo slijepi kod očiju
noćas je mjesec imao zelenu boju
noćas sam ti na podlakticama
grijala ozeble prste
trgala latice neprocvjetalog granja
ne bih li ti razvedrila veče
i jutro koje neminovno dolazi
bez suza, bez plakanja
oprostismo se nemarno
kao stari znanci
kao vidimo se opet uskoro
spomenuh
kako ništa tvoje nemam
a znam da imam jer
sredinom noći
probudit će me misao o tebi...
18.3.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar