Te noći, kada su mi te oteli, pamtim kao najtamnije veče i najdublju tamu.
Preživljavam. Znam da sam ti svakim udisajem sve bliža. Zemlja se i dalje okreće i sve je prividno dobro. A ništa poslije tebe više nije isto.
Životarim. Imam djecu, psa i mačku. Ne nužno tim redoslijedom i ne uvijek sve nabrojano. Imam i sebe i pola vijeka uzaludnosti. I kada se pitam kamo je život odlepršao, a ja ga nisam niti jednom zaustavila,probudila sam se 20 godina starija.
Negdje u tom periodu, postojao si. Otimala sam te od prolaznosti. Uspavljivala na rukama, pjevajući.Srce mi se kidalo gledajući te kako ti noć crta nove bore oko usana i ljubila te uspavanog. Molila Boga da te probudi, vrati iz nestvarne zemlje snova.
“Moj si..moj si...!”-ponavljala kao molitvu, dozivajući te bezglasno.
Te noći kad su mi te oteli, dopustila sam da se sonet pretvori u elegiju. Mamurlukom probudjena, shvatih da su anđeli plesati željeli..u nebo su te odveli.
Nema komentara:
Objavi komentar