Neću više napisati niti jednu pjesmu.
ležeći zgurena
želim se otrgnuti i samo broj postati
izgubiti se
evo mi šansa za bijeg od nedostajanja
evo me u emocionalnoj otupjelosti
vremenu koje nas mijenja po svojim pravilima
otići-prekinuti-zaboraviti-izgubiti te
noćas sam ti sjedila u krilu
dok su se čvorci spremali na posljednji let
prije mraka
parkirani ispod ulične svjetiljke
umirao si mi pod prstima
bolnih od opeklina
vruće-hladno-vruće-hladno
igramo se skrivača na praznom parkiralištu
nasrćem na stisnute ti usne
tražim onoga što se skriva ispod ružne maske
netragom nestao
preplašen do kostiju
vučeš me za kosu i ponavljaš
volim te-volim te
i želim vjerovati
kako je ljubav nepromjenjiva
stalna-nestalna-kolebljiva
nepokorena
i želim te uhvatiti dok se tako odmičeš
ja sam tu, ne boj se
nitko nije ovako vodio ljubav
svjesno-nesvjesno-nestvarno
tražeći vlastitu propast
liječeći izranjavani ego
moj si-jesi li-reci -moj si zar ne
nestat ćeš trepnem li teškim kapcima
spava mi se sanjivo moje
zaklapam oči
znaš li da sam nekada imala ime
napisat ću ti ga na zamagljenom prozoru
nacrtat ću ti suncokret
voli me-ne voli-voli-ne voli
i dok ti bosim nogama dotičem stopala
izranjavana sujeta
tjera me na bijeg
Nema komentara:
Objavi komentar