Mirišeš.
Dotičem ti naježenu ruku
omami me slatkoća znoja
mokra kosa na tvom vratu
zalijepljena
čeznjom i neutaženom strašću
zašto me zoveš
isprekidano,iskričavo
svojim nemirom
zašto se nasmiješ mom osmjehu
uvijek kada pokušam
svojim riječima dati težinu
nepovratnosti
svojim pokretima gracioznost
neizbježnoga
svojim suzama pravocrtni tijek
olakšanja
naslutiš li jos jedan
rastanak
u kojem riječi čuvaju
komade patnje
za krizne dane
vješto ga nalijepiš na moje srce
trgajući dogovor
koji potpisasmo netom prije
pogledaj noćas u mjesec
i vidjet ćes kako se polagano
kakao cijedi niz rubove oblaka
i kapa
i namače tvoje dlanove
na kojima spavam
otkrivena
pothlađena
drhtavica mi potresa tijelo
dok mi pokušavaš
dahom zagrijati hladne obraze
pogledaj i nemoj stati
neka se nesmetano prelijeva
dragocjenost tvojega postojanja
u moja besmislena jutra jer
slijedeće sto ću učiniti je
prošetati
s naramkom nejasne krivice
zbog svoje sreće
kroz mjesta na kojima te nema
kucanje sata na crkvenom tornju
označava početak a
još se ni kraja ne nazire
titraju dodiri kao leptiri na vjetru
mašta umrtvljuje odsanjano
spavati želim..
ponoć se pretače u zoru
samo želim
bez naricanja spustiti
u vlažnu zemlju svoju sudbinu
ako osvanem
želim te dočekati spremna
za nadolazeću noć
ako zaspim
želim ne dočekati jutro
oslobođena...
Nema komentara:
Objavi komentar