Poljubim te jutrom
svaki puta kada odlaziš
pronalazim ono mjesto
koje najviše miriše na tebe
prva jutarnja kava
losion poslije brijanja
miris odsanjanih snova
neispunjenih želja
nadimaju ti se prsa dok mi pričas
kako si sinoć vodio ljubav
s izmišljenom ženom
zastaju ti riječi neizgovorene
ne pričaj
naslućujem istinu po govoru tvoga tijela
otplesat ću ti svoju tugu
iskrenošću koju ne razumiješ
moj nemir
izbija iz svake riječi
koja ti poleti u zagrljaj
nema u njima ni malo suosjećanja
da si samoća
tko bi te uspavljivao pjevanjem
da si moja tuga
bi li mi rekao kamo strpati
sve dodire koje sam putem sakupljala
sjedit cu tako nepomična
dok mi ne otkriješ
ima li postojanja bez težine
a kada ti sujeta dopusti otkriti istinu
neću ti povjerovati
izmaknut cu svojim željama
i na pustim ulicama nepoznatog grada
licitirati ljubav
jer meni više,anđele
ne trebaju ove uspomene.
Nema komentara:
Objavi komentar