Ciganima sam te prodala
za šačicu žutih kovanica
karavani koja ide dolje južno
cigankama u šarenim suknjama
gatarama s cigarom u zubima
rasplesanim crnim kosama
sa zlaćanim dairama
čergarima u poderanim košuljama
sada evo
sanjam kako trčim
molim,ž alim, preklinjem
i na svome dlanu nosim
jednu suzu
neslanu
jer sam isplakanu sol
ostavila kao trag
možeš li mi mili moj
obećati
da ćes svoje stope
na mom pragu zaključati
kad se jednom vratiš
došapni mi
jesi li mi ljubav oprostio..
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
izbor urednika :)
-
Umre li čovjek, ono malo duše od dvadeset i jednog grama, svim silama se potrudi da se vine što bliže može nebu. Prva stanica su joj paper... -
Slijede me noćne prikaze u kasne sate dok tumaram kroz neprohodne ulice ogrnuta jos tvojim dodirom s rumenim obrazima na koja su nedugo...
-
slijedeće što ću učiniti je prošetati s naramkom nejasne krivice zbog svoje sreće il' nesreće kroz mjesta na kojima te nema rašče...
Nema komentara:
Objavi komentar